Po završetku Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti, na kojima smo u okviru HAPSića, gostovali sa dve naše predstave “Crvenkapom” i “Ivicom i Maricom”, organizatori festivala poslali su našem pozorištu izveštaj o nadasve uspešnom susretu naših glumaca s hercegnovskom publikom. Naime, tokom prva dva dana HAPSića naše dve predstave, koje su odigrane u – po - dva termina, videlo je oko 1100 gledalaca, koji su došli organizovano iz tri hercegnovske škole. Utisci dece i roditelja su nepodeljeni, da se radi o izvanrednim predstavama koje na umetnički raskošan i etički ubedljiv, a jednostavan način, uče decu pravim vrednostima. A evo kako su naši hercegnovski domaćini videli naša gostovanja...
“Djeca odrastaju kroz igru, stalno učeći kako da razumiju sebe i svijet oko sebe, uz slobodu da istražuju, pitaju i nalaze odgovore. Predstave za djecu su važne, jer na sceni najmlađi prepoznaju sopstvene radosti i strahove, otkrivaju moć zajedništva i mašte. Na HAPSiću su ovo potvrdili prijatelji iz novosadskog Pozorišta mladih igrajući dvije klasične evropske bajke, koje kroz jednostavnu radnju donose poruke o opasnosti i snalažljivosti, hrabrosti i povjerenju, zajedništvu, sigurnom okruženju.
Na sceni u Dvorani “Park” prvo je u utorak (7. aprila) oživjela lutkarska predstava “Ivica i Marica”, uz savremeniji pristup nego u priči braće Grim uz koju su odrastale generacije. Naglašeniji su porodični odnosi, prvenstveno između brata i sestre u periodu odrastanja. Riječ je o djeci koja se vole, ali nisu uvijek složna, niti tu ljubav svjesno prepoznaju. Kada se u jednom trenutku nađu sami u šumi, simboličnom prostoru odrastanja i suočavanja sa životnim izazovima, njih dvoje uspijevaju da se spasu zahvaljujući zajedništvu i ljubavi, kaže reditelj Slobodan Ninković.
“Htjeli smo da istaknemo da se dobro dobrim vraća i da smo mi kolektivna bića koja vole drugarstvo i prijateljstvo, te da bez iskrenog prijateljstva zapravo ne možemo živjeti normalno i dobro.”
Ninković ističe da predstava otvara i druge ozbiljne, teme poput siromaštva, straha i nepravde, jer djeci treba pokazati da svijet nije uvijek idealan, ali im obavezno treba ponuditi i pravi način da se s tim suoče. Reditelj smatra da je lutkarsko pozorište za to posebno pogodno.
Podrška djeci tokom odrastanja je ključna, sigurna je glumica Neda Danilović:
“Lakše je kada imate povjerenje i prijateljstvo. Poruka predstave je da zajedno možemo uvijek mnogo više. Igranje za djecu nosi posebnu odgovornost, jer je riječ o najiskrenijoj publici koju je teško „prevariti“. A za to je ključ iskrenost i usklađenost priče s uzrastom publike i dječijim svijetom.”, objasnila je Danilović.
I “Ivica i Marica” i „Crvenkapa“ odigrana dan kasnije (u srijedu, 8.aprila) sudeći po reakcijama i djece, i roditelja, zaslužile bi čistu peticu, samo da se predstave na HAPSiću ocjenjuju. U obje predstave divna muzika, odlični songovi, scenografija, lutke i kostimi, šarmantni i veseli glumci i sjajni animatori.
Saglasan je s ovim ocjenama i reditelj “Crvenkape” Saša Latinović.
« Djeca su naš najbolji partner na sceni, a mi smo im donijeli predstavu u kojoj se, kroz igru i muziku, govori o odrastanju, oprezu i važnosti prijateljstva. Mislim da je zaista važno imati u gradu pozorište za djecu i igrati im predstave, jer se u pozorištu najljepše odrasta u dobre ljude. Djeca se stalno razvijaju i napreduju i morate biti u toku. Morate pronaći način kako da im ispričate priču. Ako u tome uspijete, dobijate najboljeg saveznika – još jednog kolektivnog glumca na sceni. Djeca su tu da podrže, da bodre svog heroja, da ga upozore ako postoji neka opasnost, da aplaudiraju, viču, reaguju - spremna su da učestvuju u svemu što tražite, ali samo ako ste iskreni u onome što radite i ako ih zaista uvučete u priču.”, kaže Latinović.
Ideja je za “Crvenkapu”, prema njegovim riječima, proizašla iz potrebe za sadržajem namijenjenim uzrastu tri i više godina, ali i iz želje da se obradi tema dječje samostalnosti, jer: “Djeca žele da odrastu, da preuzmu inicijativu - baš kao i Crvenkapa.”, dodaje Latinović.
Glumica Ksenija Mitrović, koja igra Crvenkapu, kaže da su djeca aktivno učestvovala u predstavi i snažno reagovala.
“Oni sve vrijeme učestvuju, budni su i stalno se identifikuju sa svojim herojem: kada strepi on, strepe i oni. Crvenkapa prolazi kroz različite emocije, posebno kroz strah, što je važno iskustvo za djecu. Predstava ih uči kako da se s tim osjećanjima suoče.”, kaže Mitrović i dodaje da je za nju najveći izazov bio učiniti lik Crvenkape stalno zanimljivim, ali i zadržati njenu razigranost i prirodnost.